Ruptura ili puknuće Ahilove tetive vjerojatno je i najteža sportska ozljeda koja iziskuje dugotrajan i mukotrpan rehabilitacijski proces, a kojemu prethodi težak i kompliciran operativni zahvat. Puknuće Ahilove tetive cjelovito je ili djelomično puknuće koje nastaje kada se tetiva istegne izvan svog kapaciteta. Snažno skakanje, okretanje ili naglo ubrzanje trčanja može prekomjerno istegnuti tetivu i izazvati rupturu. Ozljeda tetive također može nastati padom ili spoticanjem. Puknuća Ahilove tetive najčešće se vide kod “ratnika vikendom” – tipično, ljudi srednjih godina koji se bave sportom u slobodno vrijeme. Rjeđe bolesti ili lijekovi, poput steroida ili određenih antibiotika, mogu oslabiti tetivu i pridonijeti puknućima.

Anatomija :

Ahilova tetiva je najjača i najdeblja tetiva u ljudskom tijelu. Zajednička je tetiva dvaju mišića (m.gastrocnemius i m. soleus ) te ih povezuje s petnom kosti. M.gastrocnemius se sastoji od dvije glave, medijalne i lateralne. Duža medijalna glava izvire gotovo u cijelosti proksimalno od medijalnog kondila bedrene kosti, a manja lateralna glava izvire iz obje stražnje i lateralne površine lateralnog kondila bedrene kosti. Tetiva mišića gastrocnemiusa je duga 11-26 cm i izlazi iz posteriornog dijela lateralnog, ili medijalnog kondila femura, tetiva mišića soleusa je duga 3-11 cm i izvire iz posteriornih predjela tibije i fibule. Tetivna aponeuroza ta tri mišićna trbuha se združuje skupa u Ahilovu tetivu.

Funkcija:

Funkcija m. triceps surae-a je pomicanje stopala prema dolje ( plantarna fleksija stopala ) te stabilizacija noge u dužim stojećim položajima. M. gastrocnemius  i m. soleus se spajaju i tvore vezivno tkivo koje postaje Ahilova tetiva u distalnoj regiji potkoljenice koja se potom veže za petnu kost ( os calcaneus ).. Kada se mišići lista kontrahiraju Ahilova tetiva povlači petu prema dolje ( pokret plantarne fleksije ). Taj pokret dozvoljava našem tijelu da stojimo na prstima dok hodamo, trčimo ili skačemo. Iako snažna, Ahilova tetiva je podložna ozljedama zbog smanjene opskrbe krvlju i velikih stresova kojima je izložena. Njena vaskularizacija se s porastom životne dobi ( ˃ 30. godine ) još više smanjuje. Svatko može ozlijediti Ahilovu tetivu ali neki ljudi skloniji ozljedi od drugih. Najteža ozljeda Ahilove tetive je svakako njezina ruptura.

Znakovi i simptomi:

Osoba s rupturom ili u predrupturalnom stanju Ahilove tetive može doživjeti jedno ili više od navedenih stanja:

  • Razdor stražnjeg dijela stopala koji pokazuje mjesto puknuća Ahilove tetive
  • Iznenadna bol (koja se osjeća poput udarca ili uboda) u stražnjem dijelu gležnja ili potkoljenice – često jenjavajući u tupoj boli
  • Osjećaj iskakanja ili škljocanja
  • Oticanje na stražnjoj strani stopala
  • Poteškoće u hodanju (posebno gore ili uzbrdo) i poteškoće s podizanjem na nožne prste
  • U većini slučajeva pristupa se operativnom zahvatu zbog nemogućnosti izvođenja pokreta

Ovi simptomi zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć kako bi se spriječile daljnje štete.

Postavljanje dijagnoze:

Pri dijagnosticiranju puknuća Ahilove tetive, fizioterapeut, a kasnije i kirurg postavljat će pitanja o tome kako i kada je došlo do ozljede te je li pacijent prethodno ozlijedio tetivu ili je imao slične simptome. Kirurg će pregledati stopalo i gležanj, osjećajući da postoji nedostatak tetive koji sugerira rupturu. Procijenit će se opseg pokreta i snagu mišića te će se usporediti s neozlijeđenim stopalom i gležnjem. Ako je Ahilova tetiva rupturirana, pacijent će imati manje snage u pritiskanju prema dolje (kao na papučici gasa) i imat će poteškoće pri podizanju nožnih prstiju. Dijagnoza puknuća Ahilove tetive obično je jednostavna i može se postaviti ovom vrstom pregleda., međutim u nekim slučajevima, kirurg može naručiti magnetsku rezonancu ili druge napredne testove.

Također, postoji više stanja koji mogu uzrokovati bol u Ahilovoj tetivi, te je važno napraviti kvalitetnu diferencijaciju. Neka od tih stanja su:

  • tendinopatija ( tendinosis)
  • tendinitis ( tendonitis )
  • tenosinovitis
  • paratenonitis
  • insercijska tendinopatija Ahilove tetive( entezopatija )

Dijagnostičke  pretrage – obično nisu potrebne radi uspostavljanja dijagnoze oštećenja / ozljede Ahilove tetive . Ipak, u nekim slučajevima liječnik može zatražiti snimku kako bi se detaljno vidjela Ahilova tetiva ili isključila druga dijagnoza.

  • MR snimka – pruža detaljan pogled na Ahilovu tetivu i okolne strukture te može otkriti zadebljanje tetive ili mikrotraume u tetivi koje su u skladu s dijagnozom degenerativnih ili upalnih promjena kao i ozljeda bilo parcijalnih ili kompletnih ruptura
  • UZV – omogućava doktoru da vidi Ahilovu tetivu u mirovanju i pokretu. Slika može biti detaljnija upotrebom Color Doppler-a što omogućuje doktoru da procijeni da li je Ahilova tetiva vaskularna tj. ima dotok krvi ( jer u normalnim okolnostima, bez ozljeda, Ahilova tetiva nema dotok krvi )
  • RTG – uglavnom se ne provodi radi dijagnosticiranja opterećenja Ahilove tetive ali pomaže u identificiranju asocirajućih stanja koja uzrokuju bol kao što su npr. Haglundova deformacija ( koštana izbočina na hvatištu Ahilove tetive za petnu kost ) ; osteofiti ( koštane izrasline ) ; stres frakture i sy os trigonum ( posteriorni impingement sy gležnja )

Liječenje:

Mogućnosti liječenja rupture Ahilove tetive uključuju kirurški i nekirurški pristup. Odluka hoće li se nastaviti s kirurškim zahvatom ili nekirurškim liječenjem temelji se na težini rupture i pacijentovom zdravstvenom stanju i razini aktivnosti.

Nekirurško liječenje:

Nekirurško liječenje, koje je obično povezano s većom stopom rerupture, odabire se za manje puknuće, manje aktivne pacijente i one s medicinskim stanjima zbog kojih se ne podvrgavaju operaciji. Nekirurški tretman uključuje upotrebu gipsa, hodajuće čizme ili aparatića za sprječavanje kretanja i omogućavanje zacjeljivanja raskidane tetive.

Kirurško liječenje:

Kirurgija nudi važne potencijalne koristi. Osim što smanjuje vjerojatnost ponovne rupture Ahilove tetive, operativni zahvat često povećava pacijentovu snagu potiska i poboljšava funkciju mišića i kretanje gležnja. Dostupne su razne kirurške tehnike za saniranje puknuća. Kirurg će odabrati postupak koji najbolje odgovara pacijentu. Nakon operacije, stopalo i gležanj u početku se imobiliziraju u gipsu ili hodajućoj čizmi. Kirurg će odrediti kada pacijent može početi s nošenjem opterećenja. Komplikacije kao što su poteškoće sa zacjeljivanjem rane, ponovna nadogradnja tetive ili bol u živcima mogu se pojaviti nakon operacije.

Fizikalna terapija

Bilo da se puknuće Ahilove tetive liječi kirurški ili nekirurški, fizikalna terapija je važna komponenta procesa ozdravljenja. Fizikalna terapija uključuje vježbe koje jačaju mišiće i poboljšavaju opseg pokreta stopala i gležnja. Koliko je važna dobro odrađena operacija, toliko je važan i rehabilitacijski proces nakon operacije.